srijeda, 23.07.2008.

****

..sjedim u praoni i razmisjlam o njoj..ovo je prvi put da smo odvojene i fali mi tako jako..prisjecam se svega sto smo prosle..zelim ju nazvati alli ruka me ne slusa..evo..zvoni mobitel..stize mi poruka..to je ona..izbedirana je totalno..u glavi mi je njen lik,njen osmijeh,oci,pogled..totalno sam izgubljena bez nje..jedva nekako uzimam mobitel i citam poruku: "you are the one who wipes away all my tears,the only thing left for me to say...is that i will pray...for the most beautiful of all the day...when you come into my arms,the day when you come back..."nije mi nista jasno..zelim odgovoriti ali evo i druga..sva sam izbezumljena..citam poruku i tresem se: "my knife I just throw and your blood begins to flow...I fell the spirit of the kill...tempering my thrill,just a simple slash with the blade and your life begins to fade..." sta se dogadja?? uspjela sam se malo smiriti i nazvati ju..ali to nije ona..pogrijesila sam broj..aaaaaa...fuck...sad sam jos gore..izlazim van..ne znam za sebe..hladno mi je..idem do plaze i bacam se u vodu..gotovo je..mislim da cu se utopiti..ali netko me drzi..sad vec lezim na plazi a ispred mene je on..najbolji frend..a..opalio me sakom..moram doc sebi..ne mogu mu nista reci..neznam sta se dogadja samnom..stizu svi..svi nas gledaju..meni mobitel neprestano zvoni..jbt moram ici radit..ah..tu sam..dosla sam sebi..ovo nisam bila ja..neznam sta se dogodilo...netko me nosio..isuse..ne vjerujem..


eh..ovo je pisano prije par dana..nesta cudno se dogadjalo..jos uvijek pokusavam odgonetnuti sta se dogadja samnom..vjerojatno pucam..hmmm...ko ce znat...
Image Hosted by ImageShack.us
14:54 | Forgive me.... for I have sinned (6) |

nedjelja, 01.06.2008.

sta da kazem..nemam nist posebno dubokoumno za rec..nije me bilo dost dugo..e razlog tome je moje bediranje zbog svake sitnice..toga je dosta..dosta vise glupih ispada (za sada)..
napokon sam sve rjesila sa svim ljudima i sama sa sobom.zivot JE sranje al jbg zivjet moramo..
pricala sam maloprije s legom..recimo legom..i jednostavno mi nije jasno zasto su ljudi tolika gamad..svako svakome zeli utjerat,smjestit..nije ovo natjecanje u kojem se treba dokazivat..u kojem trebas pokazat da si bolji..po nekom nepisanom pravilu trebali bi svi pomagat svakome..al ko se jos toga drzi?? pa nitko..ni ja..
jedan od komentara u proslim postu je bio: Šokirana sam tvojim pogledom na sebe na cijeli svijet...Ne znam više ništa...U školi si sasvim druga osoba.. pa kako da imam drugacije misljenje kad je sve sto sam napisala istina (recimo).. opet ponavljam ono sto pisem svaki put ZALOSNO JE STO SE MORAM SAKRIVATI... moram biti druga osoba..inace bih bila jedna od onih jedinki koje su odbacene..u ovom svijetu ne smijes biti svoj..ne smijes reci sto zelis,sto mislis..najbolji dokaz za to su gay osobe..vecina ljudi ih ne moze smisliti..ali ne i ja..pa i oni su samo ljudi..
pa kad ste zadnji put dosli do neke osobe koja vam se svidja i to joj rekli u facu,preko poruke..nevazno..???vjerojatno davno..jer bi vas ta osoba najvjerojatnije odjebala..smislila glup nacin da vam kaze ne..i na kraju bi vi bili u kurcu,izbedirani i ljuti sami na sebe...pa onda mislimo: radije da patim nego da prekinem sve veze s njim/njom... to je totalno krivo...necu sad tupit o totalno glupim stvarima..samo zelim rec da je sve ovo sjebano,da nitko nije svoj..al bas nitko..to je totalno zalosno..jadno,bjedno..vjerojatno cemo svi takvi ostat..uvijek pod maskama i zauvijek patiti...
Image Hosted by ImageShack.us
01:16 | Forgive me.... for I have sinned (7) |

utorak, 06.05.2008.

nemam inspiraciju za pisanje ali ne mogu gledati u isti post mal duze pa moram napisati barem nesta da se zna da sam tu..jos uvijek sam medju zivima..vjerojatno jer nemam snage uciniti nesta da to promjenim iako u poslijednje vrijeme ozbiljno razmisljam o tome...
cemu ovo mucenje kad cemo ionako kad-tad umrijet..svi..nitko nije besmrtan..pa zasto onda se mucimo pokusavajuci i sebi i drugima uljepsati zivot kad je to nemoguce..sve je u k***...
kazu da budem ono sto jesam..da bas..ovo sam ja..a ne ona klinka koju svi gledaju..koja je uvijek nasmijana i pokusava sve prebaciti na salu..dajte ljudi dodjite malo sebi i pogledajte malo oko sebe..svatite da se ne isplati ovako zivjeti..kod kog god da odem na blog citam o 1.maju i o njihovim pijancenjima za isti dan..a najveci problem je sto svi pisu kako im je bilo usrano taj dan.ocito su to tek sad skontalo zato sto je prvi maj namjenjen samo za zajebavanje i lokanje al bas i ne uspjeva..skoro nikome..jeli se itko zapitao zasto..zato sto je sve ovo sranje..sve je totalna katastrofa..ne isplati se zivjeti ovako..ne isplati se uopce zivjeti..svako svakome pokusava utjerat,svako svakoga zajebat..to nije zivot..tako cemo se zajebavat dok ne umremo..koji je smisao ovoga svega? koji je smisao moga pisanja sada o ovoj temi..(ako se ovo temom moze zvati..) samo sam napisala ono sto mislim..
na kraju sam zakljucila:zivjet cu do 140-e godine punim plucima..poslije toga cu 10 godina sjedit sa strane i smijati se svima vama koji ste zivot svatili olako...koji neznate zivjeti..nije zivot cuganje i izlasci..spustite se na zemlju..nije sve bas tako divno
Image Hosted by ImageShack.us

opet mislim na druge..opet se opterecujem drugima..ovo ne vodi nikuda...jos uvijek se skrivam..neznam zasto..vjerojatno jer se bojim sta ce biti ako odredjeni saznaju nesta vise o meni..i u biti ko sam...to je bolesno,zalosno...a sad neka mi netko kaze pravi razlog..

i samo da se vratim na ono "imena nisu bitna ali ljudi jesu" hm...kako da to svatim kad ni ja sama neznam tko sam...?
sto bi ti to trebalo znaciti...ako imas vremena pojasni...
01:30 | Forgive me.... for I have sinned (12) |

nedjelja, 20.04.2008.

forever lost

hodam gradom,hodam u nedogled i razmisljam o zivotu..pitam se vrijedim li vise ili manje od ljudi koji su oko mene..razmisljaju li oni o mojim problemima,o tome kako se ja osjecam a ni neznaju me..pita li se decko sto stoji u tramvaju pored mene,sto mene muci ili je on u svome svijetu,u svojim problemima? jesam li jedina osoba koja zeli pomoci drugima?zar samo ja zivim za druge?dok gledam u pod razmisljam o ljudima koji me okruzuju,o ljudima koje svaki dan susrecem i o njihovim patnjama,o njihovom zivotu...razmisljam kako da im pomognem,kako da im olaksam muke dok se moji problemi nagomilavaju sve vise i vise a ja se od njih ogradjujem debelim zidom i nadam se da on nece popustit..ali kad tad popusti..i svi moji problemi se svale na mene..zelim ih rijesiti ali neznam odakle krenuti..jos uvijek su mi na prvom mjestu drugi ali pocnem se gusiti,padam u depresiju i ne zelim zivjeti..trebam nekoga da mi pruzi ruku,da mi pomogne,da me izvuce..ali nemam nikoga..nitko me ne vidi,ne vidi moje potrebe,moje probleme..zasto?mozda jer se previse trudim..ali kako prestati?nemogu prestati jer je to nacin moga zivota..ali nisam ja odabrala taj nacin..on mi je nametnut..zelim ga skinuti,zelim se osloboditi,samo zelim zivjeti kao normalno bice i polako ali sigurno rjesavati,ne tudje,nego svoje probleme...
Image Hosted by ImageShack.us

na kraju samo zelim reci da moje ime nije vazno..vazno je samo to da se znamo..svi koji ste do sada posjetili moj blog,znate me..
zalosno je to da se moram skrivati..zbog vas odredjenih je blog i pisan..otvorite oci..ne zbog mene..postoji jos ljudi koji pate zbog vaseg ponasanja..
23:58 | Forgive me.... for I have sinned (6) |

četvrtak, 17.04.2008.

pismo umrloj djevojci

Sjećaš li se Svjetlana koliko sam te morao moliti za poljubac koliko sam morao čekati da shvatiš,malena moja,
da od poljubca ne rastu rogovi i da je to sasvim obična stvar.Satima smo sjedili na obali i bacali kamenje u vodu....
Da,sjećam se,ti si se tog dana prehladila,a ipak smo se ljubili i više nam nije bilo važno hoće li tvoja mama,brat ili sestra vidjeti modrice na tvome vratu.
Sjećaš li se Svjetlana naše prve noći? bila si najljepša, svi su te gledali,njihov pogled mi je smetao,da malena moja,
došli smo prije ponoći,ljubili smo se, ljubili smo se za sve zaljubljene u novogodišnjoj noći....
Sjećaš li se Svjetlana, malena moja,koliko smo oboje plakali kada su Gorana sahraniti htjeli i onoga dana na Dravi vidjeli smo ga posljednji put. Mahao nam je kao da nam je htio reći: "Doviđenja,volite se i za mene!" Da,malena moja,plakali smo. Osjećao sam tvoje suze na svojim grudima i tvoj plač mi je parao srce.... Gorana više nema,jedinog prijatelja našeg....
SJEĆAŠ LI SE SVOJE ZAKLETVE:
"Naš će sin nositi njegovo ime i bit će simbol ljubavi i prijateljstva među nama." Nismo osjećali vrijeme,a ti si bila svakog dana sve ljepša i ljepša.... Voljeli smo se,smijali i još luđe voljeli i nitko nam nije bio potreban.
Sjećaš li se Svjetlana, zajedno smo čekali poziv, ja sam morao otići,a ti si plakala... Naš posljednji rujan,na stanici rukama mašu uplakane djevojke. Vlak se polako otimao od očiju djevojaka, malena moja u bijeloj haljini od svile.
To je naše posljednje "doviđenja." U vlaku smijeh,pred očima slika Svjetlane, a pod nogama kao da me bodu usijani kamenčići.... Da,malena moja,opet smo zajedno, ali u snovima.Držimo se za ruke, trčimo,ti hodaš rubom pločnika, brojiš korake,a ja ih ne osjećam, a tvoja kosa prkosi vjetru. Da,to su samo razuzdani snovi. Tvoja pisma sam bezbroj puta pročitao, a kad mi je bilo najteže,mislio sam na tebe, na jedan daleki most,na moj povratak
Image Hosted by ImageShack.us
00:22 | Forgive me.... for I have sinned (2) |

ponedjeljak, 14.04.2008.

****

kako se naviknuti na to da nema osobe do koje ti je jako stalo..a svaki dan ju gledas..kad ta osoba voli nekog drugog i to pokazuje bez obzira na tebe i tvoje osjecaje..kad te jednostavno ne dozivljava..kako biti hladan i pokusati sve zaboraviti..?
nekad sam mislila da nisam stvorena da volim i budem voljena..mozda nisam toliko zrela da svatim da nije sve oko mene tako crno..da ima i nekih pozitivnih stvari..na kraju sama sebi zabrijem u glavi da da nisam stvorena da volim i opet mi se vracaju sva ona stara razmisljanja..sve one stvari koje sam jedva prezivjela a da nisam pukla..mozda me jednostavno ljudi nedozivljavaju kao nekog koga mogu voljeti,s kim mogu biti tako bliski da mi kazu volim te a da pri tome to i misle..da mi mogu reci sve u tajnosti ali ne kao najboljoj legici nego kao svojoj drugoj polovici..svacam da je to nemoguce ali kad te ljudi dozivljavaju kao sestru,kao najbolju prijateljicu a ti njih kao nesta vece to boli..samo mi nije jasno zasto sve ovo trpim...cemu sve ovo?cemu ovo pisanje..?cemu zivot uopce kad te iz dana u dan sve vise i vise gaze i nedaju ti da ustanes..pa vjerojatno je to ono "sto te ne ubije,to te ojaca"..vjerojatno sve ovo da svatim da je zivot previse strasan i opasan da bih isla u njega puna sebe..boljim se..bojim se zivota..onog sto slijedi poslije danas..
onda se zapitam zasto se toliko bediram..(?)svi su navikli da sam vesela a gle me sada..vjerojatno je ta moja vedrost bila samo jos jedna maska u mojoj kolekciji..mozda sam stvarno dobar glumac..sad mi vec na pamet padaju gluposti..npr razmisljam zast nisam neki dan poginula sa legom u autu..s jos jednim legom koji me smatra sestrom..al sta bih time dobila?hm..vjerojatno jos oziljaka na tijelu i dusi..nebi pomoglo..boljelo bi jos uvijek...

Image Hosted by ImageSha</span></p> <!-- Tekst posta --> </td> </tr> </table> <div class= 23:45 | Forgive me.... for I have sinned (8) |